unfoldingWord 45 - Stjepan i Filip

Jedan od vođa rane Crkve bio je čovjek koji se zvao Stjepan. Uživao je dobar ugled među ljudima i bio je pun Duha Svetoga i mudrosti. Stjepan je činio mnoga čudesa i uvjerljivo tvrdio da ljudi trebaju vjerovati u Isusa.

Jednoga dana, dok je Stjepan poučavao o Isusu, neki Židovi koji nisu vjerovali u Isusa počeli su se prepirati sa Stjepanom. Jako su se naljutili i lagali su vjerskim vođama o Stjepanu. Rekli su: "Čuli smo ga kako govori loše o Mojsiju i Bogu!" Stoga su vjerski vođe uhitili Stjepana i odveli ga velikom svećeniku i ostalim vođama Židova, gdje je još lažnih svjedoka iznosilo laži o Stjepanu.

Veliki svećenik je pitao Stjepana: "Je li istina to što govore o tebi?" Stjepan je odgovorio tako što ih je podsjetio na mnoge velike stvari koje je Bog učinio, od Abrahamova do Isusova vremena, te da je Božji narod neprestano bio neposlušan. Onda je rekao: "Vi tvrdoglavi i pobunjenički ljudi uvijek odbacujete Duha Svetoga, baš kao što su vaši preci uvijek odbacivali Boga i ubijali njegove proroke. No, vi ste učinili nešto puno gore od njih! Vi ste ubili Mesiju!"

Kada su vjerski vođe to čuli, tako su se naljutili da su pokrili uši i glasno vikali. Odvukli su Stjepana izvan grada i bacali kamenje na njega ne bi li ga ubili.

Dok je Stjepan umirao, povikao je: "Isuse, primi moj duh!" Tada je pao na koljena i opet povikao: "Gospodaru, ne računaj ovaj grijeh protiv njih!" Onda je umro.

Jedan mladić, koji se zvao Savao, složio se s ljudima koji su ubili Stjepana i čuvao je njihovu odjeću dok su ga oni kamenovali. Toga dana, mnogi su ljudi u Jeruzalemu počeli progoniti Isusove sljedbenike, pa su vjernici pobjegli na druga mjesta. No, unatoč tome, propovijedali su o Isusu gdje god su išli.

Jedan Isusov učenik koji se zvao Filip, bio je jedan od onih vjernika koji su pobjegli iz Jeruzalema tijekom progonstva. Otišao je u Samariju, a tamo je propovijedao o Isusu i mnogi su bili spašeni. Onda je jednog dana anđeo Božji rekao Filipu da ode na neku određenu cestu u pustinji. Dok je Filip tako hodao po cesti, vidio je važnog službenika iz Etiopije koji se vozio u svojoj kočiji. Duh Sveti je rekao Filipu da ode i razgovara s ovim čovjekom.

Dok je Filip prilazio kočiji, čuo je Etiopljanina kako čita iz knjige koju je napisao prorok Izaija. Čovjek je čitao: "Vodili su ga kao janje na klanje, a kao što je janje tiho, tako ni on nije rekao ni riječi. Nepošteno su se ponijeli prema njemu i nisu ga poštovali. Oduzeli su mu život."

Filip je pitao Etiopljanina: "Razumiješ li što čitaš?" Etiopljanin mu je odgovorio: "Ne. Ne mogu razumjeti ako mi netko ne objasni. Molim te, dođi i sjedni kraj mene. Je li Izaija pisao o sebi ili o nekome drugome?"

Filip je Etiopljaninu objasnio da je Izaija pisao o Isusu. Filip je koristio i druga Pisma da mu kaže radosnu vijest o Isusu.

Dok su Filip i Etiopljanin putovali, došli su do neke vode. Etiopljanin je rekao: "Gle, eno vode! Mogu li biti kršten?" Tada je rekao vozaču da zaustavi kočiju.

Kada su sišli u vodu, Filip je krstio Etiopljanina. Nakon što su izašli iz vode, Duh Sveti je odjednom odnio Filipa daleko na drugo mjesto gdje je nastavio govoriti ljudima o Isusu.

Etiopljanin je nastavio putovati prema svome domu, sretan što poznaje Isusa.